Termin audiodeskripcija (audio description) u doslovnom prevodu znači zvučni opis i koristi se u SAD i mnogim drugim zemljama kao što su Velika Britanija, Francuska, Kanada, Nemačka, Kina, Italija, Španija, Poljska, Brazil. U Srbiji se takođe koristi ovaj termin kao i u zemljama u okruženju, u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini.
U SAD, gde se i rodila audiodeskripcija, slepim i slabovidim osobama su dostupna mnoga pozorišta, galerije i bioskopi, a čak 25 kablovskih kanala je u zakonskoj obavezi da u toku jednog kvartala emituju bar 50 sati programa sa audiodeskripcijom sadržaja.
U Velikoj Britaniji ovim pitanjem sistemski se bavi Audio Description Association (ADA). Ova asocijacija se bavi stručnom edukacijom, razvojem metodologije ovog posla. Asocijacija ima podatke o profesionalcima i firmama koje se bave audiodeskripcijom u Velikoj Britaniji i Republici Irskoj.
Predstave sa audiodeskripcijom, taktilne ekskurzije za osobe sa oštećenim vidom su pristupačne u pozorištima i muzejima kako u velikim gradovima, tako i u britanskoj provinciji.
U Nemačkoj audiodeskripcijom se bavi orgranizacija Deutsche Hörfilm gemeinnützige GmbH (DHG) od 1998. godine. Ova organizacija je zvanični partner Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu. Prema podacima iz 2014. godine u Nemačkoj se godišnje oko 110 filmova pripremi sa audiodeskripcijom. Petinu od ovog broja finansira država.
Prema francuskom zakonu 10 najvažnijih tv kanala su u obavezi da nedeljno emituju po dve emisije propraćene audiodeskripcijom. Pre petnaestak godina audiodeskripcija programa, filmova ili pozorišta je u Francuskoj bila redkost, ali danas nekoliko organizacija, od kojih je najaktivnija L`Association Française d`Audiodescription (AFA), te je u više od stotinu pozorišta, trista bioskopa, mnogim muzejima i galerijama, audiodeskripcija standard. U Francuskoj se pojavila i razvija se audiodeskripcija stripova.
U Rusiji se koristi termin tiflokomentarisanje (тифлокомментирование). Pojam se pojavio u jeziku 2002. godine jer ne podrazumeva samo zvučni komentar, nego i pisani opis slika, fotografija, geografskih karata, crteže i sličnog.
U Rusiji se poslednjih petnaest godina razvija metodologija audiodeskripcije, tj tiflokomentarisanja i do danas bar pedesetak stručnjaka je obučeno da se bave ovim poslom. Zakon o filmu obavezuje producente filmova koje finansira država da film prilagode slepim i slabovidim osobama. Pozorišta i muzeji nemaju ovakvu obavezu. Ipak u Moskvi postoje predstave prilagođene osobama sa oštećenim vidom. U nizu moskovskih muzeja slepim i slabovidim osobama su pristupačne izložbe, kako stalne postavke tako i privremene. Od 2018.godine i na pojedinim tv kanalima su pojavile prve emisije sa tiflokomentarisanjem.
U Rusiji se audiodeskripcijom i audiovizuelnim prevođenjem bavi kompanija RuFilms . Audiodeskripcijom se bave Mosfilm, Kulturno-sportski rehabilitacion kompleks VOS. Nakon stupanja na snagu zakona koji regulišu ovu oblast tiflokomentarisanjem se bave mnogi studiji. Regionalne biblioteke za slepe daju takođe veliki doprinos razvoju audiodeskripcije, tj.tiflokomentarisanja u Rusiji.
2017.godine je u Rusiji lansirana mobilna aplikacija
(Umetnost. Naglas) sa audiodeskripcijom predstava na festivalu Zlatna maska (Золотая маска).
Audiodeskripcija je u nizu zemalja standard, a u mnogim državama se nalazi u ekspanziji kao rezultat sazrevanja svesti ljudi i društva u celini.
コメント